Na jedan način, trilogija je završila za ovu godinu.
Cijela obitelj je na okupu, Biokovo, Velebit braća po materi i sestra Dinara.

Ove godine sam sa prijateljima obišao ove naše masive.
Jedan ljepši od drugoga.

Što više istražujem Lijepu Našu, više je volim, zaista svaku grudu i svaki kamen.

Ljudi koje susrećem su prekrasni, planine spajaju ljude i produhovljuju.

I ovaj vikend je bio dokaz tvrdnje.

Krenuli smo iz Male Paklenice, kroz korito potoka koji je tijekom ljeta suh.
Trebalo nam je 6 sati da prodjemo par kilometara klanca, hodali kroz bujice, premošćivali stijene, visili na sajlama, bezbroj puta skidali gojzerice i na kraju završili doslovce u gaćama i plivali u hladnom potoku.

Sve iz smijeh, potporu, dječju radost.

Nakon 8 sati smo došli do Ivinih Vodica, taman u sumrak.
Sklonište puno, skoro 20 ljudi u 15 kvadrata kolibe.

Kad su saznali da imamo slavljenicu kojojje ovaj uspon bio rodjendanski poklon krenuo je tulum.

Logorska vatra, pjesma, cuga , radost...

Cijela Hrvatska u malom, Dalmatinci, Ličani, par purgera zajedno dijele što imaju, bratski , bez predrasuda, etiketiranja.

Stisak ruke, pogled u oči, sjedni , popij, pojedi s nama....

Sve ono ljudski i pošteno se u planina dogada spontano.

Dizanje u zoru i put prema Vlaškom gradu, obavezna maca da me razbudi, pijemo vodu iz bunara, hladnu kao led i krećemo.

U Vlaškom gradu ekipa iz PD “Paklenica” ureduju sklonište, izgleda prekrasno, 20 volontera su napravili čudo, još malo i biti će u funkciji.
Staklena stijena sa koje puca pogledvna Starigrad, vrhovi Velebita sa strane a u pozadini more.

Najljepši pogled na svijetu.

Ugoste nas, popijemo kavu, prikupljamo informacije i krećemo na Sveto brdo, jedan od vrhova Velebita.

Uspon od 2 sata, stižemo na vrh, vjetar i sunce.
Pogled na more, Liku, Vaganjski vrh.

Gledam ekipu, suze u očima, ja sam vec sve ovo vidio, gledam njihove reakcije..

Samo velika sreća, zahvalnost i ljubav.

Ja sam sretan jer sam im nešto pokazao, podijelio svoja prijašnja iskustva, dao ljubav.

Tišina i pogled u daljinu, stapanje sa prirodom i trenutkom.

Povratak nazad preko Libinja u Modriće, dogovorio prijevoz sa terencem i malo safarija da dozivljaj bude potpun.
Marin iz Rajne nam priča priče o Velebitu, legende i male tajne gorštaka.

Ručak i povratak u Zagreb.

Pustolovina je završila ali put se nastavlja.
Put zahvalnosti na daru života, ljubavi, otkrivanja i darivanja.
Otvorenog uma i srca, ogromna ljubav prema ljudima i našoj domovini.
Imamo prekrasnu zemlju, upoznajte je, prigrlite i volite.

Ugodan dan, ljudi !